To ne liči na mene
Fakirsko
jutro u osvitu noći
Optočeno
krvlju nemih dobrovoljaca
Moja
naslada
siljen
smeh publike
Lik
iz ogledala koji izlazi
I
udarac noža po slabini
Više i ne znam čiji smo sinovi
Kad
iz ogledala likovi ustaju
Da
nam se svete
Što
smo ih stvorili
Odlazim
Ljudi već odavno ne slute
Smeju se
(Kažu: za sreću)
Prekidaju razgovore
Odnose mi misli
Znam da ću umreti u šetnji
I veće apstrakcije su
Već viđene
Izgradili London
Ovih godina
Pokvarili onu ulicu
Gde smo
Sad semafori pokazuju
Put pticama
Paučinu nose svako jutro
Da hrane kućne ljubimce
Nema tragova
Samo
London i ja
U nemim kartama
Prostruji poneka ljubav
Pored mene
Poneko svetlo
Vrati sećanje
Na budućnost
U kojoj
Jedan ludak
I jedan pesnik
Nazdravljaju smrti
U kojoj neke žene
Krvavih ruku
Beže
Samo je plač kamena
Iskren
Jer nema suza
Ni glasa
Na dan moga rođenja
Ne spominjite me
I ne pitajte zašto
Možda je to poslednja želja
Možda obična glupost
Igra reči ili ko zna šta
Zar je to bitno
Vi i onako nećete razumeti
Mada se razumom razmećete
izbor